Dok bogataši ostavljaju milijarde svojoj deci, ovaj preduzetnik je donirao svoju kompaniju vrednu 3 milijarde dolara za borbu protiv klimatske krize.
Ivon Šujnar, osnivač kompanije „Patagonia“, koja se bavi prodajom odeće za planinarenje i druge garderobe za aktivnosti na otvorenom u više od 10 zemalja donirao je svoju kompaniju koja vredi 3 milijarde dolara, za borbu protiv klimatske krize.
Uspešni 83-godišnji biznismen više voli da bude predstavljen kao ekolog ili filantrop, a ne kao milijarder. „Zemlja je sada naš jedini akcionar“, izjavio je američki biznismen Ivon Šujnar koji je preneo sve akcije kompanije Patagonia u „Holdfast Collective“, neprofitnu organizaciju koja radi na borbi protiv ekološke krize.
Nakon što se 1947. preselio u južnu Kaliforniju iz Luistona, 11-godišnjaka je oduševila flora i fauna ovog mesta. Osnovao je Southern California Falconry Club, a njegova istraživanja dovela su ga do penjanja po stenama, što je postalo njegova doživotna strast. Jedan od vodećih planinara nije bio zadovoljan odećom i "alatima" za planinarenje koji su u tom momentu bili dostupni, pa je 1965.godine osnovao je svoju prvu kompaniju, malu firmu, odnosno radionicu za planinarsku opremu – Chouinard Equipment, Ltd.
Tokom godina, kompanija Patagonia postala je sinonim za robusnu, tehničku odeću, koja je po mišljenju mnogih bila savršena za ekspedicije na Severnom Polu. 1971.godine Ivon Šujnar je upoznao i oženio Malindu Penojer, studentkinju umetnosti. Ona je suvlasnica kompanije Patagonia i radi sa suprugom na vođenju posla, a zajedno imaju dvoje dece, Flečera i Kler, koji ne traže titulu generalnog direktora, već izbegavaju status milijardera. Dizajner daski za surfovanje, Flečer, doneo je ekološku svest u industriju surfovanja, do u isto vreme, Kler kanališe svoju kreativnost radeći u modnom sektoru kompanije i odgovorna je za neke od dizajna brenda.
Ivon Šujnar je provodio više od 200 noći godišnje spavajući na otvorenom. Od skromnog početka, kompanija je porasla na 3000 zaposlenih koji napreduju u „ne-kompaniji“. Ovaj milijarder se gnuša bezličnih mejlova i kompjutera, oslanja se na svog pomoćnika i obavezuje svoje zaposlene da čitaju njegovu knjigu „Let My People Go Surfing“. „Jedno nisam želeo da menjam, čak i ako se uozbiljimo: posao je morao da bude užitak na dnevnoj bazi“ kaže milijarder. Njihovo sedište je bolje opisati kao zajednicu u kojoj veliki šefovi i zaposleni svakodnevno uživaju u zdravim ručkovima u restoranu.