Većina osamnaestogodišnjaka od prvog letnjeg posla očekuje džeparac, iskustvo i možda nešto novca za odmor.
Jedan student iz Belgije dobio je priču koju će prepričavati čitavog života – tokom prve nedelje na poslu pronašao je blago vredno oko 10,5 miliona dolara, zazidano u podrumu nekadašnje pivare.
Osamnaestogodišnji student po imenu Kobe radio je na postavljanju cevi u staroj zgradi u Istočnoj Flandriji kada je 11. avgusta 2026. godine, zajedno sa kolegom, naišao na nešto što definitivno nije bilo predviđeno građevinskim planom.
Iza zida podruma nalazili su se paketi obmotani sasvim običnom plastikom.
Na prvi pogled radnici su pomislili da su možda pronašli sakriven novac. Kada su ih otvorili, postalo je jasno da je neko iza cigala ostavio pravo bogatstvo: 49 zlatnih poluga i približno 4.000 zlatnika, ukupne procenjene vrednosti od oko 9 miliona evra, odnosno 10,5 miliona dolara.
I sve to otkrio je osamnaestogodišnjak – tokom prve nedelje svog letnjeg posla.
U trenutku kada shvatite da ispred vas leži desetak miliona dolara u zlatu, iskušenje bi verovatno bilo ogromno.
Kobe i njegov kolega ipak su postupili potpuno drugačije.
O pronalasku su odmah obavestili poslodavca, a zatim i policiju. Zlato je preuzeto i trenutno se čuva u visokoobezbeđenom sefu belgijske savezne vlade, dok nadležni pokušavaju da utvrde ko ga je zazidao i kome danas zakonski pripada.
Lokacija na kojoj je pronađeno možda krije odgovor.
U pitanju je nekadašnja pivara u ulici Van Langenhovestraat, koju je Teofil Van Aše osnovao 1899. godine. Proizvodnja piva prestala je 1970, ali se na kapijama objekta i dalje mogu videti inicijali „VA“.
Porodica Van Aše bila je veoma imućna, zbog čega lokalni istoričar i nekadašnji gradonačelnik Dendermondea Pit Bojse smatra da upravo ona predstavlja najozbiljnijeg kandidata za vlasnika misterioznog zlata.
To je pitanje na koje za sada nema odgovora.
Činjenica da zlato nije bilo smešteno u sefu, već pažljivo zapakovano i potpuno zazidano, sugeriše da je neko ozbiljno želeo da ono ostane skriveno.
Kada je vest postala javna, pojavili su se i ljudi sa, blago rečeno, kreativnim objašnjenjima zašto bi blago moglo da pripada baš njima.
Policajac Patrik Fejs ispričao je da se javila osoba koja tvrdi da se seća kako je zlato sakrila u prethodnom životu, a zatim na njega „zaboravila“ narednih šest decenija.
Druga osoba ponudila je nešto prizemniju porodičnu legendu: njen deda iz Letonije navodno je nekada radio u Belgiji i pričao porodici da je bio veoma bogat, ali da je svoje bogatstvo ostavio skriveno – ni manje ni više nego u jednom belgijskom zidu.
Policija će, razumljivo, zahtevati nešto čvršće dokaze od sećanja iz prošlog života.
I tu priča postaje posebno zanimljiva.
Kobe ne može jednostavno da odnese 49 poluga kući zato što ih je prvi ugledao. Belgijske vlasti sada moraju da pokušaju da utvrde poreklo zlata i pronađu njegovog zakonitog vlasnika ili naslednike.
Proces bi mogao da traje godinama.
Belgijski propisi, međutim, ostavljaju mogućnost da pronalazaču pripadne nagrada za pronalazak, u zavisnosti od toga kako se konačno utvrde vlasništvo i okolnosti slučaja.
Zato Kobe verovatno još ne bi trebalo da bira boju svog prvog Ferrarija.
Ali za osamnaestogodišnjaka koji je samo želeo da zaradi nešto novca preko leta, prva nedelja na poslu završila se sasvim solidno: otvorio je zid i iza njega pronašao 49 zlatnih poluga, hiljade novčića i blago vredno više od 10 miliona dolara.
Teško da će mu neki naredni studentski posao biti zanimljiviji.