Planina neustrašivih - Mont Everest

29. maja 1953. godine istorija se promenila, zahvaljujući britanskoj ekspediciji koju su predvodili Edmund Hilari i nepalski šerpas i planinar Tenzing Norgaj, koji su osvojili vrh planine Mont Everest, za koju niko nije znao da je “krov sveta” sve do 19. veka.

Iako su dva planinara provela svega 15 minuta na snegom prekrivenom vrhu, napravivši nekoliko fotografija i podelivši kolač od mente, koji je neka preteča energetskih čokoladica, zagrlivši se zbog radosti osvojenog vrha ostavili su traga da su ovde bili. Tenzing je ostavio trag u vidu nekoliko čokoladica, dok je Hilari, pčelar sa Novog Zelanda, postavio krst u blizini. Ove godine se navršilo 64 godine od njihovog osvajanja Everesta, pa zato sa vama delimo neke činjenice koje o ovoj planini možda ne znate.

1. Niko nije znao da je Mont Everest “krov sveta" sve do 19. veka

Godine 1802. Britanci su pokrenuli nešto što je postalo poznato kao Veliko trigonometrijsko istraživanje, kako bi mapirali Indiju kao podkontinent. Teška oprema, robusni tereni, monsuni, malarija i škorpioni učinili su rad previše napornim. Uprkos tome, geodeti su uspeli da izvrše precizno merenje. Merenja su ubrzo pokazala da su Himalaji - a ne Andi, kao što se ranije verovalo - bili najviši planinski venac na svetu. Do 1852. godine Everest su nazivali Peak XV, kao kralj svih njih, a do 1856. godine izračunali su njegovu visinu od 8839 metara iznad nivoa mora. Istraživanje iz 1999. godine koje je koristilo najsavremeniju GPS tehnologiju, otkrilo je da planina ima tačno 8848 metara i to je zvanična visina ove planine.

2. Hilari i Tenzing su mogli biti pobeđeni

Džordž Malori, britanski učitelj učestvovao je u prve tri ekspedicije na Everest u periodu od 1921. do 1924. godine. Pre svog poslednjeg pokušaja u osvajanju ove nemilosrdne planine on je napisao “Skoro je nezamislivo, da neću stići do vrha. Ne mogu da zamislim sebe kako se vraćam dole poražen.” 4. juna 1924. godine Malori i njegov partner u penjanju Endju Irvajn, pokušali su da dođu do slave. Napustili su kamp koji se nalazio na visini od 8168 metara, i tada su zvanično poslednji put viđeni u pokušaju da stignu do vrha. Nisu se vratili.

Postoji verovanje da su njih dvojica uspeli da dođu do vrha, ali da nisu preživeli povratak. Nije lako uspeti se na “krov sveta”, jer pored nezgodnog planinskog terena, veliki problem predstavljaju i vremenski uslovi. Temperature su toliko niske da svaki deo tela planinara mora biti pokriven da bi se sprečile promrzline, dok je cela oblast pokrivena snegom i ledom. Kamera koju su Džorž i Endrju nosili sa sobom mogla je možda da reši misteriju, ali ona nije bila u Džordžovom džepu, kada su njegovo telo pronašli 1999. godine. Telo Endrjua Irvajna, nikada nije pronađeno.

3. Tenzing je već jednom zamalo osvojio vrh

Nakon Malorijeve smrti, narednih 10 ekspedicija na Mont Everset je završeno neuspešno. Tenzing je postizao neverovatan uspeh učestvujući u 6 od tih ekspedicija. Godine 1952. on i švajcarski planinar uspeli su da se popnu do visine od 243 vertikalnih metara vrha-više nego iko pre. Oborili su sopstveni rekord, osvojivši naredne godine vrh planine. Od tada, pa do danas oko 4000 planinara popelo se na Everset, uključujući i sinove pomenutgog Tenzinga i Hilarija.

4. Ukoliko planinar umre, telo se ostavlja na Everestu.

Preko 290 ljudi je preminulo, pokušavajući da osvoji Mont Everest. Lavine, klizišta, padovi, snežne oluje, bolest nadmorske visine, smrzavanja, iscrpljenost i kombinacija svega nabrojanog, pokazali su se kao fatalni u takozvanoj “zoni smrti” naročito na visini iznad 7924 metara. Budući da je gotovo neverovatno opasno i teško spustiti telo preminulog, većina umrlih ostaje zauvek zarobljena na planini.

Dobro očuvana, zbog niskih temepratura, tela preminulih mnogim novim planinarima služe kao markeri. Everestov najsmrtonosniji dan se odigrao maja 1996. godine, kada je 8 ljudi izgubilo život u snežnoj oluji. Iako je po tom događaju snimljen i film “Into Thin Air,” to ne sprečava ljude da godišnje troše desetine hiljade dolara samo za šansu da se dokopaju najvišeg planinskog vrha na svetu. Smrtni slučajevi ne prestaju da se događaju na ovoj planini koja svake godine odnese bar 8 do 10 života.

5. Problem koji Everest ima sa otpatcima, prevazilazi nažalost broj leševa

Možda niste znali ali, delovi Mont Eversta su najviše đubrište na svetu. Prazne boce kiseonika, ljudski izmet, otpaci ambalaže, pokvarena planinarska oprema i odbačeni pocepani šatori su otpad koji konstantno narušava ovo prirodno okruženje. Jednim čišćenjem 2011. godine sa Everesta je uklonjeno 8 tona otpadaka, a gomila tona je i dalje na ovoj planini. Da bi nekako rešila ovaj problem vlada Nepala, sada zahteva od svih planinara da se obavezno vrate sa svom svojom opremom, ili rizikuju da izgube depozit od $4,000 koji ostavljaju pre nego se upuste u avanturu. Nedavno su u blizini planine postavljeni novi kontejneri i spaljivači otpada.

6. Mali broj životinja živi na planini

Sagarmata Nacionalni park kome pripada Mont Evevrest i obližnji vrhovi, vodi računa o sisarima koji naseljavaju oblasti na nižim nadmorskim visinama, kao što su snežni leopardi, crvene pande, jeleni i oko 150 vrsti ptica. Uglavnom na visinama od oko 6000 metara gotovo da nema uopšte životinja, što je tačka prekrivena uglavnom ledom, pa sprečava čak lišajeve i mahovinu da se razvijaju. Jedina životinja koja opstaje je Himalajski pauk koji je primećen na nadmorskoj visini od oko 6096 metara. Uspeva da preživi zahvaljujući insektima koje naleti vetra donose. Takođe, planinare su do visine od oko 8000 metara pratile i dve vrste ptica kao i guske koje preko Everesta migriraju na putu od Tibeta ka Indijskim močvarama.

7. Everest je najviša tačka iznad nivoa mora, ali ima i viših planina

Vulkan Mauna Kea koji se nalazi na havajskim ostrvima, ima visinu koja iznosi 4207 m, a od morskog podnožja oko 9100 metara, pa ga to ustvari čini najvišom planinom na svetu. Zemlja kao planeta takođe nije savršena sfera - jer na sredini ima izbočinu u vidu planine Čimborazo u Ekvadoru. O čemu se radi? Neaktivni vulkan u Andima, vrh Čimborazo uzdiže se oko 6248 metara iznad nivoa mora, što je znatno niže od poznatih Everestovih 8848 metara. Ali, stvar drugačije izgleda kada merite od samog središta Zemlje. Planeta je spljoštena na polovima i blago izbočena oko struka, zbog čega je opseg oko 21 kilometar širi oko ekvatora. A Čimborazo je blizu ekvatora, dok se Everest nalazi na 28. stepenu severne geografske širine, gotovo jednu trećinu udaljenosti prema polu.

Everest je naravno u igri nadmetanja odneo slavu. Odgovor zašto je to tako, leži u tome što su pripreme za penjanje na ovu planinu mnogo zahtevnije, nego na Čimborazo na primer. Između ostalog, popeti se na Everest postalo je stvar prestiža. Da li znate da je trošak penjanja na Everest u proseku od 30 do 45 hiljada dolara o osobi?

N.V.T.

Foto kredit Bobby Model National Geographic

Luxury Experience